Nakon nagrađenog romana “Hoćemo li sutra u kino”, Borivoj Radaković vratio se pričama. “Ne plači dušo” neobična je knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti.
Nakon nagrađenog romana “Hoćemo li sutra u kino”, Borivoj Radaković vratio se pričama. Knjiga “Ne plači, dušo” sadrži deset priča i jedan poetsko-prozni fragment. To su priče o nerazumijevanju i komunikacijskim šumovima koji premrežuju naše živote, o žudnjama, strahovima i strastima. Priče koje iskrivljuju naše karaktere, priče o pokušajima da se pronađe smisao i neka vrsta užitka u svakidašnjem tavorenju.
“Ne plači dušo” neobična je knjiga, prepuna humora i groteske, bolesti i vitalizma, ali i kritike naše suvremenosti. Radnja se zbiva u Zagrebu, pomalo sivom i umornom, a Boro Radaković se i u ovom tekstu potvrđuje kao jedan od njegovih najboljih poznavatelja – grada i jezika kojim se služe njegovi stanovnici.
O autoru
Borivoj Radaković (1951.) mediteransko je (zadarsko) djetinjstvo zamijenio kontinentalnim (zagrebačkim) životom. Završio je studij jugoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti. Objavio je romane Sjaj epohe (1990.), Virusi (2005.), Što će biti s nama (2015.) i Hoćemo li sutra u kino (2018.) – za koji je dobio Nagradu Janko Polić Kamov, pripovijetke Ne, to nisam ja (1999.) i Porno (2002.), knjigu eseja Sredina naprijed (2003.). Napisao je uspješno izvedene drame, poput Dobro došli u plavi pakao (1994.), Miss nebodera za miss svijeta (1998.), Breza (2010.), Kaj sad? (2002.), Amateri (2010.), Grupa (2013.), Dobitnik (2015.).
Objavio je antologiju lezbijske poezije Dvije (1994.), s Mattom Thorneom i Tonyjem Whiteom uredio je zbirku priča suvremenih britanskih i hrvatskih prozaika Croatian Nights te s Arsenom Oremovićem zbirku priča o rock and rollu Zvučni zid (2009.). Usto valja istaknuti i konceptualni rad Visitor’s Book (2005.). Jedan je od osnivača FAK-a. Prevodi s engleskoga. Među ostalim preveo djela H. Kureishija, W. Burroughsa, B. Gifforda.
